-Paradoks naseg vremena kroz istoriju je da imamo vece zgrade ali krace
zivce, sire puteve ali uza gledista.

-Trosimo vise ali imamo manje, kupujemo vise ali uzivamo manje.

-Imamo vece kuce i manje porodice, vise pogodnosti ali manje vremena.

-Imamo vise diploma ali manje razuma, vise znanja ali manje rasudjivanja,
vise strucnjaka ali ipak vise problema, vise medicine ali manje zdravlja.

-Umnogostrucili smo nas imetak, ali smanjili svoje vrijednosti
.
-Govorimo previse, volimo prerijetko, i mrzimo precesto.

-Dodali smo godine zivotu ali ne i zivot godinama.

-Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskocu da predjemo preko ulice upoznati novog komsiju.

-Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pisemo vise ali ucimo manje. Planiramo vise ali postizemo manje.

-Naucili smo zuriti ali ne i cekati. Gradimo vise kompjutera da sadrze vise
informacija, da proizvode vise kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.

-Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuca ali unistenih
domova.

-Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a nista u skladistu. Vrijeme
kada vam tehnologija moze donijeti tekst, i vrijeme kada mozete
odabrati da li cete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.

-Zapamtite, provedite nesto vremena sa vasim voljenima, jer oni nece biti tu
zauvijek.

-Zapamtite, recite poneku ljubaznu rijec onome koji vas gleda sa
strahopostovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otici. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje mozete
dati svojim srcem.

-Sjetite se da kazete, "Volim te" vasem partneru i vasim voljenima, ali
najvise od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj ce zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.

-Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli
vasih dragocijenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To ukljucuje starosnu dob, tezinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i placamo.

- Cuvajmo vesele prijatelje. Losa raspolozenja nas jedino vuku ka
dnu.

- Nastavimo uciti. Naucimo vise o kompjuterima, vjestinama, vrtlarstvu, o
bilo cemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je
radionica losega ." A ime losega je Alzheimerova bolest.

- Uzivajmo u jednostavnim stvarima.

- Smijmo se cesto, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.

- Suze se desavaju. Izdrzimo, odbolujmo, i produzimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas citav zivot smo mi sami. Budimo ZIVI dok zivimo.

- Okruzimo se onim sto volimo, bila to porodica, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo sta. Nasi domovi su nase skloniste.

- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, cuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne moze popraviti, nadjimo pomoc.

- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do setalista, do obliznje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.

- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.

I ZAUVIJEK UPAMTITE :
Zivot se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

Patīk 8