"Te noći sam joj oćutao najlepše reči koje znam...
Jednom
je rekla da bi sve dala da čuje to što oćutim, i otkrio sam joj tajnu o
starom drvetu koje raste na ničijoj zemlji između devet salaša, u
fantazmagoričnoj oazi koja se u Sahari žita priviđa samo onda kada se to
njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije opšlo za
rukom da je osvoje svojim instrumentima...
I tako, obično u nekoj
vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i
u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do
najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda
nije uspeo da dospe do Tamo...
I onda, pred zoru, kad posustalo krenu
da se stropoštavaju, Vetar probere najlepše, podmetne pod njih svoje
paperjaste uvojke, kao jastučiće, i nežno povuče finu četku te velike
krošnje kroz svoje kose...
I Neizgovorene Reči ostaju da trepere u
lišću starog drveta zauvek, rekoh joj, kao miris tvoje kose na mom
češljiću od jantara...
"Zauvek?", pitala je uplašeno...
O, ne, ispravih se, izvini, zaboravio sam da "zauvek" ne postoji...
Jednog
dana, dakako, strovaliće se i to stablo, oprljiće ga Oluja šenlučeći
gromovima nad ravnicom, složiće se kao kula od karata pod teretom
Neizgovorenih Reči, ili polegnuti tiho i neprimetno, kao kazaljke na tri
i petnaest, ko će ga znati?
Ali naići će čerga tog leta, i to ne
Mečkari ili Džambasi, ni Gatari ni Korpari, nego Veseli Svirači Tužnih
Očiju, praćeni crnim kosovima iz visokih Prekodonskih stepa, i još
izdaleka, uspravivši se u sedlu, primetiće u gustoj travi naročitu
račvastu granu boje majskog sumraka, od koje bi se mogla izdeljati
odlična viola?
I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija,
možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na
jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i
prolećem. A ulicom će prolaziti mali Cigan sa violom, videćeš samo
drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru
Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
I zaplakaćeš, istog časa...
I najzad shvatiti kako sam te voleo..."
Nuk ka ende komente.
Lini komentin tuaj, filloni diskutimin!