Stajali su na terasi njenog stana, gledajući jedno u drugo i zadirkujući se.
Zatim se desilo nešto čudno: ugledali su kako sa leve strane sija sunce, a sa desne pada kiša.
Zainteresovalo ih je to.
A onda se pojavila ONA.
Zablistala je kao ogroman slavoluk, presijavajući se u svim bojama spektra.
Svakim trenutkom postajala je sve sjajnija.
Oni su gledali u nju kao opčinjeni, držeći se za ruke.
A onda se iznad nje, kao nekim čudom, pojavila još jedna.
Oni su se pogledali i nasmešili jedno drugom.
Donja je bila sjajnija, a gornja malo prekrivena sivkastim oblacima.
Ona je znala da u svom životu nije videla tako nešto.
Gledala je u nju, pa u njega, u nju, pa u njega, i srce joj je raslo.
On joj je prišao, zagrlio ju i spustio svoje usne na njene. Ona je sklopila svoje krupne tamne oči uplašene srne i uzvratila mu poljubac, znajući da mu time predaje celu sebe. Po njegovim usnama, po njegovim očima, po njegovim rukama, znala je da je i on njen. Zauvek.
Njoj je srce zapevalo.
I ta pesma se pridružila pesmi srca svih onih koji se vole.
Pesma srca se širila, sjedinjavajući sve one koji se vole: braću i sestre, majke i decu, muževe i žene, prijatelje, sve dobre ljude ovoga sveta. I sve zaljubljene.
Njoj je srce lupalo, kao da će iskočiti iz grudi. Utisnula se u njega, slušajući lupanje njegovog srca.
I ono je pevalo.
Zatim su sišli dole, uhvatili se za ruke i pošli joj u susret.
Da je uhvate. Da prođu ispod nje. Da uhvate tu sreću.
Ali kada su se uhvatili za ruke i pogledali jedno drugom u oči, znali su da je sreća u njihovim srcima.
Zauvek.
Da je ona bila samo znak.
Znak srca koja se vole.
(y)
Divno *ANGEL* *ROSE*
Hvala ti. Ali ovi karikaši, moja Srno, nemaju pojma šta je umetnost.
:-$
*HI* *HI* *HI*