Putevima pronalaženja
Fosili vremena plutaju oko večeri.
Okamenjeni momenti lebde u bistrom ništavilu.
Traženje sjaja na konturi kapi,
nekad pronađeni dolazak prepoznavanja otkriva svoje lice.
Kad promašeno oduševljenje, nesrećno usmereno, pronađe svoje mesto,
Sve stvari i boje menjaju svoj smisao.
I tako... Nepomično lišće ispraća trenutak dok prolazi kroz noć.
Buđenje
Jutro...
Neuhvaćeni miris jutra
zarobio je eone u svom dahu.
Negde, blizu...
blizu misli, blizu oka.
Kao vitezovima u logoru, probuđenim pred zoru
Studen se širi po koži.
Čuje se otkucaj srca,
dobuje bubanj tela.
Neukroćeni ritam buđenja
i baš neka nezgodna misao...
Smiraj vrištanja podsvesti...
svakog jutra novi mirisi...
I negde na rubu uma,
pojavljuje se horizont razuma.
Ritam
Trenutak
zahvaćen momentom,
iskrada mi se kroz prste.
Beli
veo vremena,
na usnama- sneni ritam kapi,
vodena
jezera u rukama.
Brzi talasi iskaču iz ritma
dana.
Vešti prsti istine obilaze oko u koje upadne
staklo kad se slama.
I sve u krug.
Sveže
lišće šapće tišinu,
male stvari vode u plavu dubinu.
Gaj
Krošnje su već budne, čujem ih kroz san.
Na pola puta do smisla, pronalazi me novi dan.
U jutarnjem zelenilu, radoznali pogled luta.
Nečije bistro oko za jutarnje ritmove pita.
Tražim i ja nju,
tek zvukova svestan.
Čarobna vila, u Gaju je njen ritam.
Hodam,
Prste provlačim kroz lišće, u potrazi za nama.
Slušam,
Krošnje pletu pesmu, za sve duhove u maštama.
Nebo gleda samo, ne otkriva ništa.
Njen trag je tu, na korak ili dva.
Prepustiću Gaj sada – nekom drugom jutru,
Možda će mi biti bliže i u Ovom svetu.
Pašlaik nav neviena komentāra
Atstāj komentāru, un uzsāc diskusiju!