nekad davno sam napisala ovu pjesmu i jos uvijek mi je draga.

PONOC

 

PONOC JE…

VRATA SKRIPNUSE….

CUJU SE KORACI.

U SOBU PUNU OCAJA ULAZI BOL.

VRATA SE ZATVARAJU

I PRICA POCINJE.

NA SREDINI SOBE

STO I DVE STOLICE.

SJEDIM JA…

SJEDI BOL….

NA STOLU TVOJA SLIKA,

ISPIJENA CASA VINA,

I UGASENA CIGARETA.

SUTIM JA…

SUTI BOL….

BOL TADA PROGOVARA:

~POCINJE DA SVICE.~

SUZE MI KLIZNU NIZ LICE.

DOLAZI DAN, ODLAZI BOL,

I JA SAM OPET SAMA.

ALI NE BRINEM….

POCECE OPET ISTA PRICA…

PONOC JE…

VRATA SKRIPNUSE….

I UCI CE OPET BOL,

SAMO CE BITI JOS MNOGO VECA…

Patīk 16