Neznam gdje da pocnem,neznam kako da ti kazem. Dok tako sijedim sijecam se nasih uspomena.Pred mnogo godina unazad smo se upoznali i postali najbolji prijatelji,koliko pisama smo si nas dvoje poslali,sa nama je tada bio smijeh i veselje zalost i tuga.I kad su se nasi putevi razdvojili ja sam ti zeleo sve najbolje u nadaljnjem zivotu.Sijeti se na sve nase lijepe trenutke koje smo skupa prozivjeli.Ne popusti i onda kada bude najteze,znaj da poslije svake kise zasije ponovno sunce,i da je u zivotu najljepse zivot sam.Nije prijatelj ta koji te poznaje samo iz lijepih dana kada dodje vrijeme trplijenja.Hvala ti za sve,previse je toga a da bi stalo sve na papir.Prijatelji su andjeli koji te digneju kada tvoja krila zaboraviju letjeti...ZNAM..
to ti je isto,na ruci je pet prsti a svi su razliciti