Videla sm raskošnu dugu
kako grli mokro nebo
i plašljivog leptira
kako nežno ljubi vlažni cvet
ali,
nije to ništa
spram tvog dodira.
dotaknula sam rosu
jutarnju,životnu,najsvežiju
i sanjala sam na vetru
sutonskom,planinskom, oštrom.
slušala sam ptičiju sinfoniju šime,
čula topot ždrepčeve igre
i jagnje kako zove majku,
udisala punim plućima
more u predvečerje
i dudo mirisala
dim paljevine posle žetve
ali,
nije to ništa sprem tvog poljupca.
Pašlaik nav neviena komentāra
Atstāj komentāru, un uzsāc diskusiju!