Čekaj me, i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge niko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka,
čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj. I nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti…
Dosta dugo vec slusam drugare koji imaju raznorazne probleme, sto ljubavne, sto porodicne, u skoli i ponekad mi se PLACE iskreno kad cujem sta je nekima "problem", zbog cega padaju u depresije itd. Citam i razne postove po nekim forumima, ne shvatam i ne verujem koliko mi je generacija odlutala u neki svoj svet i koliko je slabasna. :(( Ko je kriv za sve to? :/