[usernames]'s blogs

najbolje godine mog zivota prozete su tugom, patnjom i neopisivom boli … danas se pitam zar je zaista tako moralo biti ?
… u sto sam se to pretvorila, toliko prazna, frustrirana i nesretna, ove rijeci zapravo ne mogu opisati sto osjecam u dubini duse ….
… unutarnji mir je veliko blago, ja ga vec godinama nemam i sve ...to me doslovno ...baca u ocaj uz nametnuto pitanje : koliko vrijedi ostatak mog zivota ? zar cu uvijek ovako …. zivjeti bez nade u bolje sutra...
… moje srce je slomljeno, rana je duboka i vrijeme ne mogu vratiti, ovaj tren kao da…

Ponos? Ponos nije ništa drugo nego uže koje nas je vezalo i zbog čega one najvažnije riječi nikad nisu bile izrečene. Ali dragi, zar ne shvaćaš? Mi smo šutnjom puno toga rekli. Šutjeli smo godinama, i tako je danas. Šutimo. Tako se najbolje razumijemo. No, pogledi su naše izdajice. Svaki puta kad se slučajno sretnemo, pogledi nas izdaju. Iako ti kao svako muško ne želiš priznati, oči te izdaju. A ja, nisam se sama izdala, pogotovo ne riječima kojih je ionako među nama bilo premalo. Izdala me ljubav. I to je dovoljno. Dovoljno da šutimo zauvijek.