Prihvati bol,neguj radost ,razresi kajanja -i potom ce stici blagoslov bolji od svih
*KADA BIH PONOVO MOGAO DA PROZIVOM ZIVOT,SVE BIH UCINIO ISTO*
J.Mcintosh
Kad vas ljubav pozove, podjite za njom, Premda su staze njene tegobne i strme. A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se, Premda vas mac, skriven medju perima njenim, moze povrediti. A kad vam progovori, verujte joj, Premda vam glas njen moze unistiti snove, k'o sto severac opustosi vrt. Jer, bas kao sto vas krunise, ljubav ce vas i razapeti. Isto kao sto vas podstice da rastete, isto tako ce vas i okresati. Kao sto se uspinje do visina vasih i miluje vam grancice najtananije sto trepere na suncu, Tako ce se spustiti i do vaseg korenja i protresti…
Volim prirodu, setnju pored vode, gledati dok reka tece,
sedeti i slusati zubor vode, pecati, gledati zalazak sunca, dugu,
galebove...
***
Na rumene usne tvoje Jedan ružin listak pao; Tu, pun cežnje, drhtao je I milu ti dušu zvao. U njoj mu je sunce bilo, O njoj sanjô u samoci, I šaptao ime milo Duge dane, duge noci. Ali zaman cežnja draga |
Volim orhideje, takodje i ruze, ali u ovom slidu su samo orhideje
Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i cekat cu te na nekoj stanici
kad negde daleko usnu valovi.
Nemoj otici ni samo jedan cas, jer tada,
u tom casu, spoje se kapi nesanice
i mozda ce sav dim sto trazi svoju kucu
doci da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pesku,
jao, neka ne lete tvoje vedje u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otici ces tako daleko
da cu obici zemlju ispitujuci
hoces li…
- Kamen kada je bačen;
- Riječ nakon sto je rečena;
- Mogućnost nakon sto je izgubljena
- Vrijeme kada je prošlo;
- Ljubav za koju se NE BORI.
c/p
Izvini...
Za ono što je trebalo prećutati,
I za ono što je trebalo reći...
Oprosti...
Za poglede koje sam upućivala Tebi,
Tražeći te u drugima...
Oprosti...
Za sve granice koje sam prešla,
Oprosti i za one koje je trebalo da predjem...
A nijesam.
Zaboravi...
Ono malo što rekoh,
I ono mnogo što prećutah...
Zaboravi...
Onu dugačku ćutnju...
Pričala bih ti o mnogo čemu,
Ali nijesam mogla dozvoliti
da mi podrhtava glas...
Okreni se i zaboravi...
Onaj dodir u prolazu...
Ovu kišu i ovaj očajan dan...
Okreni se.. Zovu te...
Zaboravi ovu zajedničku ćutnju kojom smo rekli previše,
I ono malo…