Hodnici vremena se opet igraju sa mojom glavom...Sklopim oci i ti si
tu,osetim miris tvoje kose,naslutim trzaj tvoje noge dok padas u san.Koliko
je malo potrebno da bih bio srecan.Nedostaju mi cak i sve one sitnice
koje su me inace nervirale.I samo sigurno znam da mene vise nece biti
kad budem nestao iz hodnika tvojih secanja.Cak i tad kad nakon dugih
godina kroz secanje vremena u nekoj ludoj noci izroni moj lik nemoj biti
setna jer mi je vreme provedeno sa tobom bilo jedino vredno vreme u mom
zivotu,jedino vreme kad sam se osecao voljenim.I tada nek se na tvom
licu pojavi osmeh jer si nekom makar i na tren donela srecu.
V.....
Posveceno Avetima proslosti
Kad sam disao to sam cinio samo zbog nje...Bila je deo moje duse,moga tela...I uvek se pojavljuje kao Aveti moje proslosti ia mene boli i uplasen sam kao i onoga dana kad je otisla....
zanimljivo *SCRATCH* nije mi palo na pamet da posvećujem nesto avetima , pa makar i prošlosti ;-)