Prvi Maj
Prvi Maj, leta tog i tog,
srce k’o papirni zmaj
sred neba azurnog.
Da živi narodna vlast,
i ime Lenjina
da žive trnci i slast,
magija drenjina.
U njenoj kosici prah,
prvih krinova
i naćas izbubljen dah
na pomen kvinova.
Unajmljen samo za nas,
zadnji voz za Beč
zbog tog sam prodao bas,
jer onih godina reč je bila reč
Nek se zadrma,
ta carska kaldrma
svirka nek pomeri,
oluk na Operi
vrag neka natera,
i točak Pratera
da se okreće, čitavo proleće
samo za nju…
Prvi Maj, knjiga prašnjava
početak lepši neg’ kraj,
to sve objašnjava.
Još trucne ponoćni voz
kod Kelebije
al srce mirno je skroz
i samo kuca
al, davno ne bije.
Ne Zovi Me Na Grijeh
Kako si nocas lijepa Zulejha
u tom svilenom bijelom kaftanu
ogrnula nas noc od grijeha
dira u staru bolnu ranu
A ne zna da nisam onaj stari
sto je srecu htio u vinu
ne zna da nisam ludi pjesnik
od svih bolesti haman bolesnik
Ref.
Evo ti sve i suze i smijeh
samo me ne zovi na grijeh
evo ti sve za cim ja mrijem
samo me ne zovi na grijeh
Nocas sam Jusuf iz Misira
vjecni mornar bozije luke
nocas sam samac sred svemira
to je tako a ti rezi ruke
Izgubili smo smisao za traženje
zbog tuga koje su nas saplitale
preko kojih smo padali
i dizali se uvijek slabiji i umorniji.
Imali smo i želje i snove
koji su nam izmicali
brže nego smo ih mogli odsanjati.
I kad smo im na dohvat bili
košmar smo dobijali (kao medalje oko vrata)
mjesto njih.
Izgubili smo se na kraju
ne znajući što tražimo
snove ili sebe same
Postojim i ja
Postojim i ja
tvoja suza i tvoj smijeh
tvoja savjest i tvoj grijeh
sjeti se da postojim i ja
Jedan dan u nedelji
jedan san u postelji
na telefonu skriven broj
sjeti se da postojim i ja
I kad ljubav vodis s njim
i tada te osjetim
sve ti oprostim
postojim i ja, postojim i ja
Kad ti vece propadne
da ti suza ne padne
samo javi se postojim i ja
Postojim i ja
kad ti ruzu drugi da
kada dodjes poslije dva
sjeti se da postojim i ja
U dobru i zlu
Hvala ti
Ja sam na te naviko
Da je do mene
O Boze moj gdje putujem
Da li cu opet sresti nju
Ili sam kriv i osudjen
Na samocu
Ja nemam sna ni imena
Nosi me rijeka vremena
I dal' ce ikad, ikad biti
Kako hocu.
Jer volim je vise od icega
I bez nje je zivot ko pustinja
sve ove godine tuge vec dosta je
Ja bio sam lopov i skitnica
Srce joj krao od bisera
Ej da je mogu vidjeti opet
Ja bi joj vratio sve
Da je do mene
Pita sin kevu: - Mama, zasto se moja seka od tetke zove Ruza? - Zato sto tvoja tetka voli cveće. - A sta ti volis mama? - Ma prestani da me zapitkujes Djokice!
Činim pravu stvar